Problem steriliteta u našem društvu ima medicinski i demografski aspekt s obzirom na negativan prirodni priraštaj.
Cilj i svha ovog teksta je da pomogne parovima koji žele potomstvo tako što će pružiti osnove medicinskog problema muškog steriliteta.
 Oko 15 -18% parova ne uspava da dobije potomstvo kada bi želeli.
DEFINICIJA STERILITETA:
Sterilitet odrazumeva godinu dana normalne seksualne aktivnosti bez trudnoće.
Razlog je skoro podjednako podeljen među partnerima a obostrano pristutni uzrok je kod 10 do 15 % parova. Ovi podaci sugerišu da je u bračnom sterilitetu OBAVEZAN pregled oba partnera. Problem steriliteta zahteva timski rad urologa, ginekologa, embriologa i endokrinologa. Jasno su propisani kriterijumi i kvalitet rada svakog lekara, tehničara , dijagnostičke i terapijske procedure. Svi ovi kritetijumu su pristuni u našoj ustanovi i stalno se unapređuju u skladu novim saznanjima.
 Savremeni način života ima za posledicu da u razvijenim zemljama muškarac prvo dete
dobija u proseku u 31 g. a za to vreme organizam trpi uticaj mnogi štetnih noksi.Teški metali, plastika, pesticidi u poljoprivredi, hormoni u veterini i pojedini lekovi spadaju u hemijske agense uzroka steriliteta. Loše životne navike i stres koji nameće moderan način života su uzroci koji utiču na
oksidativne procese i dovode do nagomilavanja slobodnoh radikala, posebno kiseonika. Spermatozid (muška polna ćelija) je 40 puta manja od prosečne ćelije našeg tela i na tako malom prostoru smeštena je polovina našeg GENETSKOG MATERIJALA što ga čini jako osetljivim. Moraju se pomenuti preležane i prateće infektivne i metaboličke/endokrine/ bolesti koji utuču na oplodnu moć muškarca.
 Medicinska istorija, anamneza, pregled pacijenta-opšti i urološki, ultrazvučni pregled abdomena i genitalija i pregled sperme /spermogram/ su osnova dijagnostičkog algoritma ispitivanja muškog steriliteta.
Parametri spermogama su standardizovani od strane svetske zdravstene organizacije. Jako je bitno da metodologija/procedura / uzimanja, tansporta i pregleda sperme bude u skladu sa propisanim pravilima. Odluka o daljim dijagnostičkim i terapijskim procedurama zavisi od nalaza sperme. Sigurno je da odluke ne treba donosti samo na osnovu pregleda jednog uzorka sperme. Proces spermatogeneze traje oko 70 dana te je potrebno učiniti dva a po nekada i tri spermograma u pravilnim intervalima.

 Tabela 1.Glavne karakteristike spermograma

ParameterDonje granične vrednosti
Volume sperme  (mL)1.5 (1.4-1.7)
Ukupni broj spermatozida39×10/6 (33-46)
Broj spermatoziuda/ml15×10/6 (12-16)
Ukupna pokretljivos %40 (38-42)%
Progresivna pokrteljivost%32 (31-34)%
Vitalnost ( živi  spermatozoidi, %)58 (55-63)%
Normalne  forme, %)4 (3.0-4.0)%
pH< 7,2
Peroxidaza –pozitivni Leukociti (10/6 ml)< 1
 Anamneza i razgovor sa pacijentom mogu otkriti navike, način života, upotrebu lekove, ranije hirurške procedure i povrede genitalija kao i preležane i prateće bolesti.
Pregledom se mogu konstatovati znaci hormonskog dizbalansa, anomalije u veličine i položaju testisa i penisa, postojanje proširenih vena skrotuma, lokalni znaci upale i traume genitalija.
ULTRAZVUČNA DIJAGNOSTIKA:
Ultrazvuk srca - Kolegium Medic
Ultrazvučna dijagnostika otkriva morfološki izgled urogenitalnih organa, prvenstveno testisa, epididima, ejakulatornih kanala i vezikula. Koliko je važan ultrazvučni pregled uro-genitalnog trakta dovoljno govori činjenica da su uro-genitalne malformacije muškarca najčešće malformacije u humanoj patologiji.

Slika 1.Mikroskopski pregled sperme.

Mikroskopski izgled sperme

Zavisno od početnih nalaza i terapijskog odgovora ispitvanja se mogu dopuniti analizom hormona, koji pokazuju očuvanje osovine hipotalamus-hipofiza-testisi. Određivanje nivoa testosterona u ukupnom i slobodnom obliku i hormona hipofize (FSH i LH) je obavezno u algoritmu dijagnostičkog postupanja. Takodje,  INHIMBIN B (aktivin) je manje poznat hormon testisa i u direktnoj pozitivnoj vezi je sa kvalitetom spermatogeneze. Jetra i masno tkivo procesom aromatizacije testosteron prevode u estrogen. Odnos testosterona i estrogena je bitan za kvalitetnu spermatogenezu. Odabir seta hormonskih analiza i njihovo tumačenje ne mogu se posmatrati izolovano i bez ostalih analiza i dijagnostičkih postupaka.

Genetska ispitivanja kod azoospermije je određivanje kariotipa i test defragmentacije DNK kao i
analiza Y hromozoma u cilju pravilne procene za biopsijom testisa. Cistična fibroza kao uzrok
steriliteta ima jasnu genetsku podlogu i može se preneti potomstvu.
Nažalost, danas se kod skoro 30% muškaraca ne može naći uzrok nepolodnosti i ovo stanje naziva se idiopatski sterilitet.
TERAPIJA MUŠKOG STERILITETA
Pravi izbor lekara, upornost u lečenju i pozitivan stav kod 80% parova koji ima neplodnost daje rezultat. Timski pristup uz poštovanje standarda lečenja je jedini adekvtana način rada za ovaj složeni medicinski problem. Takav pristup lečenju bračnog steriliteta uliva poverenje parovima i daje sigurnost u tom delikatnom
periodu.
Zdrav način života, redukcija prekomerne težine, prestanak pušenja, manje stresa su obaveza svakog muškarca koji želi da postane otac. Pomoć psihologa, psihoterapeutska podrška i podrška lečenju steriliteta od strane specijaliste dijetoterapije deo su multidisciplinarnog pristupa lečenju steriliteta.
Suplementi koji čuvaju i popravljaju spermatogenezu u muškarca su antioksidansi i mogu biti: vitamini (E,C,D B12, folna kiselina), aminokiseline  (Arginin,karinitin), nezasićene masne kiseline (omega 3), oligoelmenti (cink i selen) a jedan od najačih antioksidanata je Q enzim 10, koji ima značajno mesto u lečenju steriliteta.
Važno je napomenuti da njihovu primenu, doziranje i kombinovanje treba prepustiti urologu koji vodi lečenje steriliteta uz sagledavanje pacijenta u širem medicinskom kontekstu.
Hormonska terapija, primena antbiotika, hiruške intervencije na testima i korekcija varikocele su terapijske procedure u domenu rada urologa.
Punkciije testisa i epididima ili otvorena biopsija testisa ima zadatak prikupljanja i krioprezervaciju
sperme (zamrzavanje sperme) u cilju primene različitih vidova asistirane reprodukcije od strane

Spermatozoid

ginekologa. Uzorak dobijen punkcijom zahteva dodatnu pripremu u magnetom polju ili PCR tehnikom
što je zadatak embriologa i gentičara. Kvalitet sperme određuje tip oplodnje, te može biti prirodna ili asistirana reprodukcija.Metode asistirane reprodukcije su od intrauterine ineseminacije (IUI), kao najjednostavnije, do intracitoplazmatskog ubacivanje sperme (ICSI),  kao najzahtevnije procedure.
Multidisciplinnarni pristup, savesno, odgovorno i kompetentno vodjenje parova kroz proces dijagnostike i lečenja steriliteta i postupanje po najaktuelnijim vodičima kliničke prakse, najadekvatniji su put za prevazilaženje ovog važnog medicinskog ali i demografskog problema.
Autor: prim dr Sreten Jovanović, spec. urologije, uro-onkolog